Dejan Štrbac
Cijeli moj život, misli i duša pripadali su fotografiji. Još kao dijete, dok sam šetao kroz stare gradove i gledao u svu tu arhitekturu koja je odolijevala vremenu, znao sam da postoji neka tiha ljepota koju vrijedi zabilježiti. Arhitektura me naučila strpljenju i promišljenosti, a ljubav prema fotografiji me naučila životu i istinskim vrijednostima.
Prve korake pravim u srednjoj školi, kada odlučujem da stanem iza objektiva i pokušam uhvatiti ono što me do tada samo gledalo. Kako sam odrastao, tako su i moji pogledi sazrijevali. Uvijek sam tragao za onim što nosi pozitivnu vrijednost — ljubav, vjeru, nadu. To su temelji mog pogleda na svijet. I mog pristupa fotografiji.
Wedding fotografija me pronalazi odmah nakon škole. I odmah me osvaja. Ljepota iskrenih pogleda, spontanih osmijeha, sitnih dodira i velikih zagrljaja... sve to čini dan kada se slavi ljubav. Tada sam shvatio da ja ne pravim fotografije. Ja čuvam uspomene.
Majka mi je često govorila da pripazim na ponašanje govoreći mi onu svima poznatu: „nikad ne znaš ko te posmatra“. Danas u tome vidim ljepotu spontanosti. Tajna dobrih fotografija, ako mene pitate, krije se upravo tu: u momentima kada ljudi ne znaju da ih neko gleda. Tada se pokaže duša. Tada fotografija postaje živa.
Godinama sam paralelno radio dva posla. I onda je došao trenutak izbora. Lijevo — sigurnost. Desno — sloboda. Izabrao sam ono što me istinski pokreće. Put fotografije. Put rizika, ali i strasti. Put na kojem sam već sedam godina, posvećen isključivo wedding fotografiji. I ako mene pitate, ne planiram se osvrtati.
Danas radim ono što volim, sa ljudima koji me inspirišu. Oženjen sam, i sve što jesam dugujem djelom i mojoj supruzi koja mi je najveća podrška i najveća ljubav. Zbog nje znam kako izgleda prava emocija, i kako je treba sačuvati.
Vjerujem da između fotografa i mladenaca mora da postoji klik. Ovo nije samo posao. Ovo je prijateljstvo. Povjerenje. Da možemo zajedno da ispričamo vašu priču — od prvog pogleda do posljednjeg plesa. Od treme pred ogledalom do slatkog poljupca uz šampanjac.
Ako ste stigli do ovdje i osjetili da vam je srce malo ubrzalo — možda je to znak.Možda je ovo početak vaše priče. A ja bih bio počastvovan da je ispričam.
